SEVDAH – miris prošlih vremena 3.12.2024.

Sevdalinke:

• Tamburalo momče uz tamburu, Emina
• U Stambolu na Bosforu
• L’jepi li su mostarski dućani
• Razbolje se lijepa Hajrija
• U lijepom starom gradu Višegradu
• Zapjevala sojka ptica, Moj dilbere
• Čudna jada mostara grada

Pjesme obradio Ante Čagalj

Lucija Rako, gitara

*autor teksta: A. Šantić

**autor glazbe: D. Nedović
(ostale pjesme nemaju autora)

Lucija Rako rođena je 1997. godine u Virovitici, gdje je pohađala osnovnu glazbenu školu Jan Vlašimsky u klasi prof. Davorina Muheka. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Zagrebu na GU Elly Bašić u klasi prof. Ante Čaglja. Bila je redovni član Gitarističkog Kvarteta Elly’s i Orkestra GuEllyBa i redovni sudionik Zimske škole gitare (Zagreb) i Ljetne škole gitare (Stari Grad, Hvar) u vodstvu prof. Ante Čaglja. Također redovno nastupa na festivalu Dani Gitare.
Godine 2016. upisuje studij gitare na MUK-Musik und Kunst Privatuniversität der Stadt Wien u Beču gdje uz klasičnu gitaru počinje učiti i baroknu gitaru kod prof. Pierra Pitzla. Prvostupnički studij gitare završava 2019. godine, godinu dana prije roka, a diplomski studij u lipnju 2021.
Trenutno radi na Glazbenom Učilištu Elly Bašić kao profesorica gitare.

Ante Čagalj (1954) je kompozitor, aranžer i profesor gitare. Cijeli radni vijek, koji je započeo još za vrijeme studija 1975.g., radio je kao profesor gitare na GU Elly Bašić. Također dugi niz godina radio je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, uključujući područna odijeljenja u Osijeku i Splitu, gdje je predavao komornu glazbu i glavni predmet-gitaru. Njegovi učenici osvojili su brojne nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Jedan od najznačajnijih uspjeha je prva nagrada Robert Belinića na natjecanju Young Concert Artist u New Yorku. Robert je bio ujedno i prvi gitarist u pedesetogodišnjoj povijesti natjecanja koji je osvojio tu nagradu.
Velik broj Čagljevih učenika nastavio je glazbeno obrazovanje u inozemstvu (Augsburg, Beč, London, Los Angeles, New York, Köln, Kopenhagen, Trst.) i na Muzičkoj Akademiju u Zagrebu.
Bavi se transkripcijama djela za solo gitaru i komornu glazbu te vlastitim autorskim kompozicijama. Njegov autorski i aranžerski opus sadrži stotine djela različitih stilova namijenjene svim uzrastima.
Preko 30 godina vodio je ljetne i zimske gitarističke seminare na Međunarodnoj školi Gitarastra na otoku Hvaru i u gradu Zagrebu. Osnivač je međunarodno priznatog Zagrebačkog gitarističkog kvarteta. Utemeljitelj je i organizator međunarodnog festivala Dani gitare koji je u Zagreb dovodio imena iz svjetskog gitarističkog vrha. Dobitnik je niza hrvatskih i međunarodnih priznanja za svoj rad-godišnje nagrade Hrvatskog udruženja glazbenih i plesnih pedagoga (1998), te državne nagrade “Ivan Filipović” (1999) za postignuća u struci.

Sevdah se može okarakterizirati kao pjesma uspomena, ljubavi, života i najljepših ljudskih osjećanja. Arapski savda, što znači ljubav, zapravo je ime za crnu žuč, za koju se davno vjerovalo da u ljudskom tijelu izaziva različite emocije, to mogu biti i radost i tuga.

Sevdah je stanje duha, način života; kada vrijeme sporo teče, kada uživaš svakim dijelom svoga bića. Svaki narod ima svoj osjećaj za sevdah, samo ga drugačije naziva. Sevdah prelazi etničke, religiozne, kulturne, socijalne i vremenske razlike, stoga se sevdalinka često naziva bosanskim bluesom ili fadom.

Sevdalinka je tradicionalna pjesma nastala u mahalama bosanskih gradova za vrijeme vladavine Osmanlijskog carstva. Vremena su se mijenjala, mijenjali su se instrumenti, ljudi, države, vlade i običaji, ali sevdalinka je opstala.

Danas se brzo živi, malo druži, malo pjeva, pjeva bez ljubavi, bez emocija, motiva, iskrenosti, bez smisla i inspiracije. Uz ovakva osjećanja nema mjesta za sevdah. Sevdah je svjedočanstvo na dane koji su bili tren, a postali vječnost.

Zato danas sevdalinka nije popularna ni shvaćena. Njen ljubavno-melankolični sadržaj stalno je u dosluhu sa metafizičkim i mističnim. Ona se vrti između ljubavi i smrti.

Ima ljudi koji Behar ne vide – nemaju osjećaj za ljepotu, oko za estetiku, dušu za bol, ni srce za patnju.

(prema tekstovima Jovane Ilić i Avda Huseinovića)

 

Tamburalo momče uz tamburu

Tamburalo momče uz tamburu,
tambura mu od suhoga zlata,
tanke žice, kose djevojačke,
a terzijah pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa čardaka:
“Vidi majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
na njegovim grud’ma sevdisati!

Karanfil bih pod njega sterala,
a pod glavu rumenu ružicu,
nek miriše, nek’ se često budi,
često budi i često me ljubi!”

Emina

Aleksa Šantić

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće…
— Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko’!…

U Stambolu na Bosforu

U Stambolu na Bosforu bolan paša leži duša mu je na izmaku crnoj zemlji teži Molitva je njemu sveta dok mujezin s minareta uči na sav glas La ilaha illAllah, selam alejkum Kad ste vjerno sluge moje služile moj harem neka svaki od vas uzme jednu ženu barem Iz oka mu suza kanu pa na minder mrtav panu stari musliman La ilaha illAllah, selam alejkum Kad je čula pašinica za tu tužnu vijest da je paša preselio na ahiret svijet iz oka joj suza kanu pa na minder mrtva panu ljubav pašina La ilaha illAllah, selam alejkum Lijepi li su mostarski dućani Lijepi li su mostarski dućani Još su ljepši mladi bazerdžani Još su ljepši mladi bazerdžani A najljepši bazerdžan Mustafa Aj, prošetala Suljagina Fata Aj, prošetala do Mostara grada Luta Fata po čaršiji sama Ona traži Muju bazerdžana Nađe Muju u sedmom dućanu Hej, bolan Mujo, daj mi oku zlata Hej, bolan Mujo, daj mi oku zlata Aj, nemam, nemam, Suljagina Fato Aj, danas Fato ja ne mjerim zlato Tereziju nosili jarani Pa se nešto terezija kvari Nego, uđi, magaza ovamo Uzmi zlata koliko ti drago Hej, uzmi zlata kol′ko tebi drago Aj, prevari se Suljagina Fata Aj, prevari se žalosna joj majka Uđe Fata u magazu sama Za njom Mujo zamandali vrata Uđe Fata u magazu sama Za njom Mujo zamandali vrata Hej, za njom Mujo zamandali vrata

Razbolje se lijepa Hajrija Razbolje se lijepa Hajrija, pod orahom i pod jorgovanom. Ob’lazi je c’jeli Mostar redom, a najviše tri dilbera mlada. Prvi veli: ”Boluješ li, Hajro?” Drugi veli: ”Bolov’o bih za te!” Treći veli: ”Ja bih umro za te!” Progovara lijepa Hajrija: Niti boluj, nit’ umiri za me, skin’ dolam ti pa legni uza me, čini mi se lakše bi mi bilo!” U lijepom starom gradu Višegradu U lijepom starom gradu Višegradu gdje duboka Drina vjekovima teče, ostade mi samo tužna uspomena, ašikovah s dragom skoro svako veče. A i jutros slušam, pjevaju slavuji, na Bikavcu brdu grada Višegrada. ”Ustaj, curo mala, ružo procvjetala, već je zora rana Drinu obasjala! Evo sam ti doš’o, sjedim na Bikavcu, slušam, Drina huči, novi dan se sprema. Sve je kao nekad, pjevaju slavuji, samo tebe, draga, na Bikavcu nema. Višegrade, grade, gdje je moja draga, k’o da sa mnom nikad sretna nije bila? Gledao sam Drinu dok me je ljubila zar je naše noći već zaboravila?” Zapjevala sojka ptica Zapjevala sojka ptica, misli: zora je, aman, aman, misli: zora je. Ustaj, Fato, ustaj, zlato, spremaj darove, aman, aman, spremaj darove. Ja sam mlada i sirota, nemam darova, aman, aman, nemam darova. Kad si mlada i sirota, što se udaješ? aman, aman, što se udaješ? Udala me stara majka, nisam ni znala, aman, aman, nisam ni znala. Udala me za nedraga, nisam ni htjela, aman, aman, nisam ni htjela. Moj dilbere Moj dilbere, kud se šećeš, što i mene ne povedeš? Povedi me u čaršiju, pa me prodaj bazardžanu. Uzmi za me oku zlata, Pa pozlati dvoru vrata. Čudna jada od Mostara grada Čudna jada od Mostara grada, sve od lani pa evo do sada. Kako Biba Čelebića zlato, bol boluje nikom ne kazuje. ”Kćeri Bibo, ti rumena ružo, kazi majci šta te boli, dušo!” ”Mene boli i srce i glava, otkad Ahmo u haremu spava!” ”Kakav Ahmo, voda ga odn’jela, zbog njega si mlada oboljela!” ”Mila majko, nemoj Ahme kleti, rek’o mi je da će me uzeti! Mila majko, selam ćeš mi Ahmi, nek’ mi Ahmo u petak ne dr’jema, nek’ se Bibi na dženazu sprema!”