Poslušali smo…
„Glazbenici kroz povijest – R. de Visée, E. Gautier, J de Gallot,
J. P von Westhoff i J. S. Bach“
Danijel Jurišić, barokna lutnja
9. 9. 2024. u 20.15h, Mozaik zvuka, Froudeova 1, Zagreb
PROGRAM
- Robert de Visée (oko 1650 – 1732)
- Chaconne
- Ennemond Gautier (oko 1575 – 1651)
- Tombeau de Mézangeau
- L’adieu
- Canaries
- Jacques de Gallot (djelovao krajem 17. stoljeća)
- L’homme à bonne fortune
- Johann Paul von Westhoff (1656 – 1705)
- Suita u A molu za violinu solo
- Allemande
- Courante
- Sarabande
- Gigue
- Johann Sebastian Bach (1685 – 1750)
- Iz partite u D molu BWV 1004
- Allemanda
- Corrente
- Sarabanda
- Giga
O PROGRAMU
Robert de Visée (oko 1650 – 1732)
Bio je francuski lutnjist, gitarist, teorbist i violist na dvoru kralja Luja XIV. i Luja XV. te skladatelj za lutnju, teorbu i gitaru. Objavio je dvije knjige glazbe za gitaru Livre de guitare dédié au roi (Pariz, 1682.) i Livre de pièces pour la guitare (Pariz, 1686.) koje sadrže dvanaest suita i nekoliko zasebnih djela. Objavio je i zbirku skladbi za teorbu i lutnju u notnom zapisu (ne u tabulaturama) Pièces de théorbe et de luth (Pariz, 1716.). Skladao je i mnoga druga djela za teorbu i baroknu lutnju od kojih je većina sačuvana u manuskriptu Vaudry de Saizenay (1699.) u kojem se nalazi i Chaconne.
Ennemond Gautier (oko 1575 – 1651)
Prvi je u nizu skladatelja lutnje pod imenom Gaultier. Stoga ga se često naziva i Gaultier le Vieux (stari Gaultier). Skladao je na početku francuskog baroka i bio jedan od najvažnijih učitelja toga vremena i začetnika stila Brisé („slomljenog stila“) sviranja lutnje. Za života nije objavio nijednu tabulaturu, ali je njegova glazba kružila u rukopisima sve do osamnaestog stoljeća. Njegov Tombeau de Mézangeau (1638.) posvećen francuskom lutnjisti Renéu Mésangeau (1567 – 1638) jedan je od najranijih poznatih primjera Tombeua.
Jacques de Gallot (djelovao krajem 17. stoljeća)
Potječe iz pariške obitelji lutnjista i skladatelja. Osim godine rođenja, ne zna se ni točna godina izdanja njegove knjige za lutnju Pièces de luth composées sur différens mode (između 1681 – 1683). U uvodu svoje knjige govori o sebi kao o učeniku Vieux Gautiera i to je gotovo sve sačuvano o njegovu životu.
Johann Paul von Westhoff (1656 – 1705)
Djelovao je kao violinist i skladatelj u Dresdenu i Weimaru te kao profesor suvremenih jezika. Njegova sačuvana glazba sastoji se od sedam djela za violinu i basso continuo i sedam za solo violinu, a sva su objavljena za njegova života. Skladao je neke od najranijih poznatih glazbenih djela za solo violinu, a njegov rad uvelike je utjecao na kasniju generaciju njemačkih violinista. Pretpostavlja se da su njegovih šest suita za solo violinu nadahnule poznate violinske sonate i partite Johanna Sebastiana Bacha i stoga mi se učinilo vrlo zanimljivim napraviti vlastitu intabulaciju njegove prve suite u A molu.
Johann Sebastian Bach (1685 – 1750)
Bachove sonate i partite BWV 1001 – 1006 za violinu solo (1720.) su glazba koja ne oduševljava samo violiniste već i druge instrumentaliste i zaljubljenike u njegovu glazbu. Već za Bachova života lutnjisti su obrađivali i izvodili njegova djela, a i sam Bach je aranžirao lutnjistička djela (npr. BWV 1025) za druge instrumente. U svojoj intabulaciji violinske partite za lutnju služio sam se Bachovim rukopisom uz minimalno vlastito i samo nužno harmoniziranje pokušavajući postići najprirodniji zvuk instrumenta koji bi iznio tu glazbenu ljepotu.
O instrumentu:
Lutnja koju sviram je 13 parna barokna lutnja i to je stilska kopija koju je izradio graditelj Ivo Magherini prema originalu iz 1736. godine graditelja Andreasa Jaucha. Originalna lutnja danas se čuva u muzeju u Kopenhagenu.
Već sam naziv je smješta u vrijeme baroka, a zemlje u kojima se svirala bile su zemlje francuskog i njemačkog govornog područja. lma 13 pari struna. Prve dvije dolaze pojedinačno, a ostalih 11 u parovima: sve skupa 24 strune. Ugođena je u d molu. Prvih 6 struna su u tercama, a ostatak basova se ugađaju prema ljestvici tonaliteta u kojem se svira. Ovaj model je poseban po dugačkom vratu koji ima raspoređene bas žice u tri dijela zbog boljeg zvučnog balansa te predstavlja posljednji stadij razvoja barokne lutnje.
Danijel Jurišić
Recent Comments